Prilikom rešavanja problema tokom programiranja često postoji potreba da se ista akcija izvršava nad različitim podacima, u različitim trenutcima i na različitim mestima, kao što je slučaj i u realnim procesima.
Zgodno je takvu akciju (akcije), izdvojiti u nezavisne programske celine i po potrebi ih pozivati na različitim mestima u programu. Za svaku od takvih akcija kreiramo odgovarajući metod.
U metode ubrajamo funkcije i procedure i pišemo ih u odeljku implementation editora koda .
Funkcije
Funkcije su metode koje daju određenu izlaznu vrednost koju nosi samo ime funkcije.
Zaglavlje funkcije: Function imefunkcije(fp1,fp2…:tip):tipf;
gde imefunkcije služi za poziv funkcije i nosi izlaznu vrednost tipa tipf. Fp1,fp2 su formalni parametri koji predstavljaju ulazne podatke. U pozivu funkcije biće zamenjeni stvarnim parametrima.
Primer: Kreirati funkciju saberi koja sabira brojeve u intervalu od n do m. Ko risteći funkciju saberi izračunati zbir brojeva iz intervala x,y, zbir brojeva od 1 do 10 i zbir brojeva od 1 do 100.
tri puta pozivamo funkciju saberi sa različitim stvarnim parametrima
Zadatak2. Kreirati aplikaciju sa funkcijom max kojom se određuje veći od 2 broja. Koristeći ovu funkciju odrediti najveći od uneta 4 broja.
Zadatak3. Kreirati aplikaciju sa funkcijom fakt kojom se računa faktorijel broja x a zatim se računa vrednost izraza Y=a! *b!* (a!-b!).
Zadatak4. Kreirati aplikaciju sa funkcijom stepen koja računa n-ti stepen od x. Koristeći ovu funkciju izračunati S=a3+5b+cd